Официальный сайт Совета ветеранов
Военно-воздушной академии им. Ю.А. Гагарина,
Монино
Наш девиз:
”Эффективность управления зависит, в первую очередь. От уровня профессиональной подготовки и нравственно-моральных качеств руководителя”.

МУЗЕЮ ВВС 60 ЛЕТ

Da se nezaboravlja. Oslobodjenje Turjaka. Nocju s 15 na 16 decembra 1941 g snage Kozarskoga (II Krajiskoga) partizanskoga odreda napale na uporiste hrvatske vojskei na juris oslobodile Turjak. Ta akcija je bila jedna od najuspesnijh posle Mrakovice. Izvrsena je 2,5,6 i 7 cetama. Naravno u napadu neposredno ucstvoale samo dve, a ostale su bile u ob ezbedjenju. Garnizon uporista je sacinjavala, vec nama poznata 33 satnija 1 domobranskog puka hrvatske vojske ukupno od 140 vojnika. Posle Mrakovice i G.Podgraca, napad na Turjak bio je bez sumтоe jedna od najuspeыnijih partizanskih akcija. Garnizon uporista je sacinjavala, vec nama poznata 33 satnija 1 domobranskog puka hrvatske vojske ukupno od 140 vojnika. Dobro se secam vecera 15 decembra, kada je k nasoj kuci dosao knez Pero. - Isao je, kao uvjek vazan, s dvocjevkom na ramenu, dosao je pred kucu i pozdravio se. Posle toga je predao naredbu vlasti da se nocas pred zoru svi moramo skloniti u podrum. Kad je neko pitao: «sta ce bimti?». - «Bicemo kumuniste», odgovorio je Pero i otisao k kuci Lazica. Eto tako smo mi na posredan nacin bili obavjesteni partizanskim rukovodstvom o predstojacej akciji i upozoreni da treba da primimo mjere bezbjednosti. - 16 decembra mi smo citavom porodicom osvanuli u podrumu. Rano ujutru razbudila nas je dosta jaka jedna, druga pa onda treca eksplozija. To su bile eksplozije mina, ispaljenih iz minobacaca po po zgradi skole – centru uporista. Istovremeno partizani su otvorili jaku vatru iz pusaka i mitraljeza po rovovima i zgradama skole i zandarmerijske stanice. Neprijatelj je bio zbunjen, ali brzo se pribrao i otvorio vatru, iz rovova, a zatim i iz skole, kuda su se pod pritiskom partizana povukao u skolu. Kako se vec razdanilo, ja sam iskocio iz podruma i odletio na klepalo. Zemlja se bjelila, iako snijega jos nije bilo, a bio je laki mraz, i zemqa se bijelila od inja. Sunce se tek pocelo pojavljivati, nebo je bilo vedro, po svemu se vidjelo da nas . Kako se vec razdanilo, ja sam iskocio iz podruma i odletio na klepalo. Zemlja se bjelila, iako snijega jos nije bilo, a bio je laki mraz, i zemqa se bijelila od inja. Sunce se tek pocelo pojavljivati, nebo je bilo vedro, po svemu se vidjelo da nas ocekuje lijep suncan dan. A dole oko skole je kljucalo kao u kotlu, - prasak pusaka, stektanje mitraljeza, eksplozije bombi, borbeno ura, komande i drugi uzvici su se pretvorili u pravi urnebes. Neprimjetno su se na brdu pojavili i drugi posmatraci, tako da nas je skoro bilo dvadesetak ljudi, zena i djece. Skoro je sunce sasvim izaslo i obasjavalo seoske prjedele ubjeljene prvim mrazom. Po brdima, dolinama, vocnjacima i sumarcima se razlijegala muzika borbe – muzika slobode. Ali odjednom se iz opste buke izdvojile eksplozije, a za njima – snazno «Ura». To su partizani bacili bombe i posli u siloviti juris, upali su u zgradu skole! Uskoro je vatra je pocela jenjavati, a na prostoru oko skole neposredno i njenoj okolini, pojavila se masa vojnika nad kojima su u suncanom zimskom vazduhu sjevale bajonete. Domobrani su se predavali. U toku jednog sata sve je bilo svrseno! Zarobljeni domobrani su postrojavani, a, oruzje i oprema se skupljala. U uporistu je zavladala tisina. Mi smo sve to posmatrali i radovali se kao mala djeca. Ali u moment nace najvise radosti i likovanja, s desne strane odjeknuli su pucnji pusaka, a, oko nas zafijukali prvi kursumi. -Tako su ustase reagovale na nasu radost. Bilo im je vrlo krivo, sto se tako zavrsi napad na Turjak. Mi smo se rasprsili i sklonili ko kuda, u glavnom po svojim kucama. Malo kasnije, vec iz kuce mi smo posmatrali kolonu zarobljenika hrvatske vojske, koji su se u pratnji partizana uz put kretali u selo Samardzije. Put se protezao od r.Lubine po uzbrdici u pravcu sela. Kada se kolona izvukla iz luke i gotovo sva protegla na potpuno cistom prostoru, nju su iznenadno nadlijeteli dva hrvatska aviona tipa «Brege», bacili su na kolonu nekoliko bombi i izvrsili mitraljiranje. Od neprijateljskih bombi tom prilikom, kako smo kasnije saznali poginulo je i ranjeno nekoliko boraca. Posle likvidacije uporista u Turjaku, likvidirana je i vlast hrvatske drzave i uspstavljena nova vlast u vidu opstinskog odbora i odbornika sela. U ovo vrijeme nova narodna vlast se bavila razmjestanjem i snabdjevanjem vojske, sredjivanjem raznih briga naroda. • U Turjaku je razmjestena novoformirana i nazvana «Turjacka» ceta. Ona bila u sastavu 3 bataljona Kozarackog odreda. U ovom bataljonu su bile cete: - Bistricka, Grbavacka i Turjacka. U toku decembra i do marta, jdinice 3 bataljona su oslobodile teren istocnog Podkozarja do linije: Bos.Gradiska – N.Topola – Klasnice. A evo tadasnjih boraca ti cetа. To je foto od poslednjih dana rata i na njemu su nasi zemljaci, - komandanti: 6,8 i 11brigade 4 kraiske divizije JNA. (Zapna Hrvatska- Slovenija maj 1945 g. Snjima.Na foto, desa na levo: Djuro Milinic, Mirko basic, Nar. Heroj Mikan Marjanovic i Branko Vignjevic.S njima sam prosao 460 ratnich dana i noci. - Dodajmo jos celich 360 s mojim Krajsniko m Kukoljem u Grmecu bice u ku pno 700 to je s oruzjem.. Italijanski karabin Nem.automat nem.”Smajser”. Nem. istolj “ValterPP.”


Количество просмотров - 358
Письмо администратору       aklopov@bk.ru